Komunikacija je zasigurno ono čime se čovek odvaja od ostalog živog sveta is prostog razloga što je mnogo kompleksnija i uticajnija. Za komunikaciju obično imamo razlog pre svega to su obaveštavanje i uvidjanje. Svaka organizacija ma kakvog karaktera bila ima za cilj uspostavljanje što boljih odnosa s javnošću i javnim mnjenjem. Sama komunikacija mora biti usmerena na dva nivoa na spoljno i unutrašnje mnjenje. Unutrašnje mnjenje je ono koje je zaposleno u korporociji ili saradjuje sa njom gde je komunikacija od vitalne važnosti sa zdrav i siguran razvoj korporacije. Spoljno mnjenje je vezano za potrošače, snabdevače lokalnu i centralnu vlast, finansijere, medije itd. Uglavnom cilj je isti postići željenu sliku o korporaciju kod javnosti.
Osnovna komunikacija se po Puliceru ostvaruje sledećim načinom komunikaicje: iznesite im tekst kratko i pročitaće ga jasno i uvažiće ga slikovito i zapamtiće ga, a iznad svega precizno i vodeće ih njihova svetlost.
Naravno da bi se ostvarila komunikacija potrebni su nam kanali preko kojih je to moću izvesti. Danas je komunikacija na zavidnom nivou u odnosu na samo deset godina ranije. Komunikacija u korporacijama odvija se lično, mailom, telefonom i vizulenim putem gde se osoba može nalaziti i na drugom kraju sveta, te nam to govori da je komunikacija u 21. veku otišla, zasluženo, u pravu maksimalne efikasnosti i povezanosti u svakom trenutku. Na isti način se vrši i ''razgovor'' sa spoljnim mnjenjem putem interneta, televizije, plakata, bilborda itd. i sve to uz postojanje akneta koje su ili postavljene na sajtu korporacije ili u filijalama itd, te se na taj način komunicira sa mnjenjem i stvara jasnija slika o onome šta potrošači i ostali saradnice žele od kompanije.