Igra, kao osnovna aktivnost dece na predškolskom uzrastu, ima sve karakteristike kojima se podstiče dečiji sveukupni razvoj, zadovoljavaju potrebe i ispoljavaju potencijali. Pravilno osmišljena i organizovana, uz adekvatnu ulogu vaspitača i učitelja u njoj, igra ostvaruje svoju edukativnu funkciju. Osim toga, učenjem kroz igru u mlađim razredima osnovne škole moguće je da deca brže i lakše prevaziđu adaptivne probleme pri prelasku iz predškolskog u školski sistem vaspitanja i obrazovanja, te da se bar jednim delom ublaži postojeći problem diskontinuiteta. Praktičarima ostaje da igru inkorporiraju u većoj meri u nastavu prvog razreda osnovne škole i razrade didaktičko-metodička uputstva, konkretizuju ulogu učitelja u planiranju i organizaciji igre i formulišu načine evaluacije njenih efekata.
Funkcija vrtića nije samo priprema dece za školu, već je njegov značaj pre svega u doprinosu razvoju dečije ličnosti. Psihoanalitičari ističu značaj mentalne klime u kojoj je provedeno predškolsko detinjstvo. Samom orijentacijom vrtića na razvoj socio-emocialnih aspekata ličnosti, uz negovanje stvaralaštva, podsticanja samostalnog izražavanja, aktivnosti putem igre i aktivnosti po dečijem izboru, on odudara od zahteva i organizacije koju nameće škola svojom usmerenošću na predmete i forsiranjem kognitivnog razvoja. Međusobni odnosi vaspitača i dece su opušteniji, što deci opt više prija, za razliku od škole, gde se kvalitet odnosa menja, i pomalo postaje hladniji.
U dečijem vrtiću naglasak se stavlja na socio-emocionalni razvoj, neguje se stvaralaštvo, slobodno izražavanje kroz igru, uz dominaciju slobodno izabranih aktivnosti. Obrazovanje predškolske dece doprinosi njihovom trajnom razvoju, a ne samo neposrednoj pripremi za školu. Ono treba da omogući širok podsticajni život, da omogući različite kontakte, upoznavanje sa prirodom, sa sredinom, likovnim i muzičkim umetnostima i svojim ukupnim radom pomogne razvoj onih sposobnosti koji čine pretpostavku za učenje matematike, maternjeg jezika, poznavanja prirode i društva. Neophodno je podsticanje deteta u sticanju različitih saznanja da bi se razvile njegove opšte sposobnosti i napravila osnova neophodna za kasnije sticanje znanja i obezbedila motivisanost za dalje učenje, razvijanje radoznalosti i saradnje.
Prava priprema za školu je razumevanje svog neposrednog okruženja, razvijanje osećanja odgovornosti za svoje postupke i stalna iskrena podrška odraslih, bogato razvijena MAŠTA I IGRA.