Sekundarno tržište je tržište na kojem se obavlja stalna kupoprodaja već emitovanih vrednosnih papira koji su u ruke investitora došli rasprodajom na primarnom tržištu. Na njemu se ne prikupljaju nova novčana sredstva već se samo menja vlasnik akcije, tj. akcije se preprodaju.
Sekundarno tržište se posebno pravno i organizacijski uređuje radi zaštite učesnika na njemu. Posebno značenje sekundarnog tržišta je u tome da pruža laganu mogućnost investitoru da preproda vrednosni papir koji poseduje, čime mu omogućava osobinu likvidnosti i oslobađa mu novčana sredstva za drugačije plasmane.
Bez uređenog sekundarnog tržišta ni primarno tržište ne vredi mnogo jer, iskustvo je pokazalo, bez sekundarnog tržišta, akcije koje su u Jugoslaviji izdavane (obveznice iz javnih zajmova i sl.) bile su samo prosti papiri s kojima se nije moglo ništa učiniti do njihovog roka dospeća. Ova se tržišta razlikuju od zemlje do zemlje.
U pravilu se transakcije s vrednosnim papirima obavljaju u bankama, na klasičnoj berzi akcija koja je najorganizovaniji oblik sekundarnog tržišta i na tzv. OTC (over the counter) tržištu na kojem se kupoprodaje obavljaju na principu automatskih kompijuterskih kotiranja na mreži kompijutera, kako je to slučaj u SAD.
Dakle na berzi se HOV kotiraju najčešće kao akcije, obveznice i druge dugoročne HOV. Kotiranje je jedino moguće uz saglasnost upravnog odbora berze. Da bi se otpočela trgovina sa HOV neophodno je ispuniti uslove da se ta HOV nalazi na listingu berze. Na berzi se ne trguje svim vrednosnim papirima koji postoje, već samo s registrovanim vrednosnim papirima. Ako neko društvo želi da se s njegovim deonicama trguje na berzi, najprije mora podneti zahtev za registraciju, o čemu je već bilo reči. Berza će odobriti zahtev nakon što društvo ispuni određene uslove. Najvažniji uslov jeste detaljno izlaganje brojnih pokazatelja bivšeg i sadašnjeg poslovanja društva najširoj javnosti, s obvezom zadržavanja istog nivoa izveštavanja i u budućnosti. Na taj se način svim ulagačima omogućuje stalni uvid u poslovanje na berzu registrovanih društava, pa se mogu donositi realnije i bolje investicijske odluke.
Na berzi uvršteni vrednosni papiri obično su podeljeni u nekoliko razreda (segmenata). To su tzv. berzovne kotacije, koje se razlikuju prema strogoći kriterijuma za registraciju i vrsti vrednosnog papira. Često postoji prva kotacija, za koju su uslovi registracije najstrožiji, i podređene kotacije s fleksibilnijim kriterijumima registracije. Aktivni učesnici na berzi su samo članovi berze koji imaju pravo da zaključe berzanske transakcije. Oni treba da imaju minimum kapitala, znanja i sposobnosti kako bi se obezbedilo da se transakcije odvijaju na način utvrđen pravilima berzanskog poslovanja.
Berza može zaštititi finansijski integritet svojih članova. Na berzi se formira zaštitni fond iz kojeg se nadoknađuje šteta učesnicima berze koja je nastala zbog njihovog bankrotstva ili nepoštenog poslovanja drugih učesnika. Berza znači omogućava kupoprodaju finansijskih aktiva tj. akcija, koje obezbeđuju kontuniutet sredstava a samim tim i kontinuitet tržišta. Sve ove aktivnosti utiču i na privredne aktivnosti jer kako postoji otvorenost trgovine akcijama postoji i realna mogućnost od kupovine akcija od strane konkurenta ili drugog interesenta, te samim tim i od stvaranja nove korporacijske klime, što naravno tera menadžere komanije da rade efikasnije i ažurnije, kako bi se preduzeće zadržavlo u opsezima u kojima se trenutno nalazi, dok sa druge strane dozvoljava novim investitorima ulazak u preduzeća u koja žele da ubace svoj kapital.