Obavještajna aktivnost nastala je na određenom nivou razvoja ljudskog društva, u vrijeme kada je došlo do pojave imovinskog raslojavanja, interesa i sukoba. Pojava nejedanakosti i razlika, unutar društvenih zajednica dovele su do nastanka tajni među njenim članovima. Samim tim, uslovljena je i potreba da se u ostvarenju različitih interesa i razrješavanju društvenih sukoba tajne doznaju, sprovođenjem obavještajnih aktivnosti. Obavještajnom aktivnošću ne bave se samo obavještajne službe, već i specijalizovane policijske, naučne, diplomatske i druge ustanove.
Organizacija obavještajnih aktivnosti moguća je na različitim nivoima, prisutna je kod gotovo svih društvenih grupa, a posebno kod političkih partija i pokreta. Savremene demokratske države, obzirom na različite oblike ugrožavanja nacionalne sigurnosti, prijetnje i nasilje, opredjeljuju se ka uspostavljanju više obavještajnih i kontraobavještajnih organizacija sa odgovarajućim unutrašnjim ustrojstvom i sistemom rukovođenja, u skladu sa političko-pravnim i sigurnosnim promjenama na nacionalnoj i globalnoj razini.
Razni oblici ugrožavanja sigurnosti u savremenom društvu i njihova permanentna prisutnost, ukazuju na svu ozbiljnost i predstavljaju veliki izazov za društvenu zajednicu. Globalizacija, potencijalne prijetnje nacionalnoj sigurnosti kroz razne vidove terorizma, svih oblika organiziranog kriminala, zatim, razvoj komunikacija, tehnologije i saobraćaja, uslovili su novi sistematski pristup u oblikovanju i funkcionisanju obavještajno-sigurnosnog sistema. S druge strane, na destabilizaciju političko-sigurnosnog stanja u određenom društvu utiču i kombinovani oblici, posebno na političko-diplomatskom, psihološko-propagandnom, obavještajno-subverzivnom i ekonomskom planu. Svaka država nastoji suprotstaviti se svim navedenim ugrožavajućim pojavama i oblikovati obavještajno-sigurnosni sistem koji će zajedno sa ostalim podsistemima uspješno odgovoriti na ove izazove.
Vrlo često se termini obavještajno-sigurnosni sistem, obavještajni sistem, obavještajna zajednica tumače kao jedan. Međutim, potrebno je naglasiti da je obavještajno-sigurnosna djelatnost širi pojam od obavještajne, kontraobavještajne i sigurnosne djelatnosti. „Zato bismo mogli zaključiti da obavještajno-sigurnosni sistem jedne države u skladu sa svojom nadležnošću, odgovornošću i djelokrugom rada, uvažavajući zakonska međusobna prava svih obavještajnih, kontraobavještajnih i sigurnosnih organizacija, vrši koordinaciju naznačenih institucija koje vrše prikupljanje, sistematizaciju, analizu, procjene i dostavljanje informacija i podataka (obavještajna komponenta), otkrivaju, provjeravaju i onemogućavaju namjere stranih obavještajnih službi prema sopstvenoj državi (kontraobavještajna komponenta), te uz korištenje posebnih metoda i sredstava rade na otkrivanju, sprječavanju i istraživanju svih pojava i ponašanja koja su prijetnja sigurnosti u jednom društvu (sigurnosna komponenta), ili dovode u pitanje povoljno stanje u toj oblasti"[1]
[1] Masleša. R., Teorije i sistemi sigurnosti, Sarajevo (2001); str. 183