U pozorištu se najbolje oseća moć tih genijalnih ostvatrenih doživljanja: kao da smo vinuti u neki nov prostor; svi utisci se prepliću; najjači pomaže najslabijem; oduševljenje narasta i reširuje se; izbija na trenutke; zatim se tišina i pažnja udvostruluju; tako da se u tom mnoštvu gledala, tih glumaca koji odlaze i dolaze, u celom tom aparatu, u svim tim smilima, čni da postoji samo jedna jednia misao i tek jedan čovek koji govori jednom drugom čoveku.
Alfred de Musset, franucki pesnik i dramatičar
„Pozorište je u modernom građanskom životu u kojem se, zahvaljujući religiji, zakonima, moralnosti, običajima, navici, stidljivosti i tako dalje, sputava veoma tesnim granicama značajna i u neku ruku neobična ustanova.“
„U sva vremena se pozorište emancipovalo čim je to samo moglo, a njegova sloboda ili drskost nikada nisu bile dugotrajne. Ono ima tri glavna protivnika koji se uvek trude da ga sputaju: policiju, religiju i ukus pročišćen višim moralnim gledištima.“
Johan Volfgang Gete, kompozitor
"Oni koji dolaze na naše predstave su ljudi koji imaju novca da plate kartu, a mi dolazimo iz krajeva gde govorimo o ljudima koji ne samo da nemaju novca da plate karte već nemaju ni hleba. Zato je logično da često izgleda da je naš diskurs agresivan, ali ja verujem da on u sebi nosi i neku nadu. Na margini institucionalnih pozorišta koje finansira država moraju postojati pozorišta otpora koja imaju šta reći."
Rodgrigo Garcia, dramaturg