Verovatno najznačajniji izazov ali i rizika današnjeg savremenog društva jeste terorizam. Može se reći da njegova rasprostranjenost, intezitet i način ispoljavanja pokazuju visoku korelativnost između terorizma kao pojave i stanja međunarodnih odnosa što je centralna tema seminarskog rada.
Terorizam postaje višedimenzionalni politički fenomen koji pojavnim oblicima doživljava društvenu i političku kulminaciju. Terorizam je višeslojna pojava koja ako se želi sagledati u svojoj ukupnosti, podrazumeva interdisciplinarni pristup i uporedo istraživanje u više oblasti. Sagledavanje teorizma komplikuje postupanje subjektivnih i objektivnih činilaca koji otežavaju prodor u njihovu široku i složenu problematiku. Objektivne činioce predstavljaju savremeni društveni odnosi i protivrečnosti, tj sukobi interesa koji dovode do pojave i primene ovog oblika političkog nasilja, i nepotpuno pravno regulisanje na nacionalnom i međunarodnom nivou. Subjektivni činioci koji otežavaju nepristrasan pristup terorizmu proističu iz politički motivisanog ponašanja država na međunarodnom planu, koje često u ostvarivanju svojih interesa izbegavaju i krše preuzete međunarodne obaveze čije bi se sprovođenje trebalo da doprinese suzbijnju terorizma.[1] Teroristi se deklarišu kao borci protiv neke države ili njenog uređenja te za objekte uvek biraju one koji su simbol te države ili te politike ili objekte koji su predmet zaštite državnih institucija. Oni terorističkim aktom kroz publicitet omogućavaju javno iznošenje motiva i ciljeva.
Motivi i ciljevi terorističkih akata često su različito prihvaćeni od strane okolnih država, međunarodne zajednice, a po stoje i podeljena mišljenja unutar države u kojoj se dešavaju terorističke akcije. Kao primer možemo uzeti Makedoniju u kojoj se i danas nastavlja pristisak albanskog stanovništva na makedonsku državu primenom velikog broja metoda terorizma, a opet možemo videti da su ove akcije podražne od strane Kosova i Albanije i jednog dela evropskih zemalja, dok te iste evropske zemlje takve aktove u svojoj zemlji nazivaju krajnje necivilizovanim, monstrumskim itd.
Današnja civilizacija ima podeljeno mišljenje o terorizmu, bolje rečeno, zavisi od interesa pojedinih država, međunarodnih odnosa, odnosa snaga velikih sila, religiozne oopredeljenosti itd. Svaka frakcija daje sebi za pravo da jedan napad oceni kao teroristički ili pak kao akt borbe za slobodu. Sukobi u Siriji su veoma brzo okarakterisani kao borba za slobodu i demokratoju početkom izbijanja sukoba da bi nakon određenog perioda isti bili osuđeni kao teroristički napadi. Dešavanja u Libiji i borba za demokratizaciju ove države od strane zapadno evropskih sila, više je ličilo na teroristički akt ovih država nego na uvođenje demokratije. Mnogo je primera u kojima se vojne ili oružane akcije nazivaju „pomoć“ a iste takve karakterišu kao „teror“. Zbog opšte podele koja se javlja među nacioama, političarima i građanstvom terorizam ima veoma značajn uticaj na odnose među narodima, nacijama i državama. Tako sagledano, možemo slobodno reći da terorizam ostvaruje svoj osnnovni cilj, stvara razdor među ljudima.
[1] Stajić LJ., Osnovi sistema bezbednosti, Novi Sad, 2010, str. 263.