Bezbednost je od nastanka prvih država uvek imala značajno mesto u politici svakog društvenog uređenja. U istoriji se bezbednost sagledavala kroz prizmu rata ili kroz odnos izmeđue nekoliko država. Kako je rat jedna od najstarijih pojava, koju čovek i danas manifestuje, bezbednost je "pratilja" ove pojave. Na bezbednost se oduvek gledalo kao opozit ratnog stanja, ili bolje rečeno na stanje koje treba da se stvori tako što će se, najčešće, ugroziti bezbednost susedne države. Ovaj "prirodni put" stvaranja bezbednosti se menifestuje i danas, te se može reći da čovek nije napredovano u iznalaženju kvalitetnijeg rešenja za stvaranje bezbednog životnog okružanja za sebe.
Ipak postoje određeni pomaci na ovom polju. bezbednost se više ne smatra neprijateljstvom prema drugim državama, već iznalaženje najboljeg načina da se smanji upotreba rata za ostvarivanje bezbedonosne situacije. Današnji državnici traže miroljubive modele kako bi koegzistirali sa drugim država. Opet sa druge strane bezbednost danas ne podrazumeva samo stanje mira, već podrazumeva i stanje ekonomskog, kulturološkog i društvenog napretka. Te ako govorimo o tome, može se uvideti da je danas osnovni način osiguranjva bezbednosti ekonomska dominacija ili ekonomski rat. Što nas opet vraća na bazične osnove bezbednosti