Zavisnost svake organizacije o menadžentu znanje je apsolutno razumljiva. Ustvari, treba postaviti jasnu razliku imeđu menadžmenta znanja i inženjering znanja: menadžment znanja se može definisati kao potpora organizacionoj strukturi, locirana na ličnim zadacima koja nadgleda aktivnosti inženjeringa znanja; inženjering znanja zadužen je za tehničke stvari, kao što su alati spoznaje, iskazivanje znanja i prikupljanje podataka. Trebalo bi koristi menadžment znanja i Inženjering menadžment kao zajedničku veštinu. Menadžment znanja je veoma mlado područje istraživanja – ovaj današnji klasični termin upotrebljen je kod Morey, Maybury, i Thuraisingham (2000) datirano 1990, 1995, i 1996, navedenim redom.
Godina 1991. može se uzeti kao inicijalna za termin menadžment znanja. Tada je Skandia AFS osiguravajuća kompanija postavila prvog direktora intelektualnog kapitala. Inženjering znanje ima dužu istoriju – ovaj ekspertski sisetm je prisuta već mnogo godina. Kombinovani sistem ove dve naučne discipline KMKE (Knowlage menagemant(KM) i Knowledge engineering (KE)) je relativno skorijeg datuma te se može i razumeti konstantno napredovanje i promene. Da bi se došlo do napretka i promena potrebno je jasno razumeti prirodu KMKE.
Jedan od dugotrajnih doprinosa reinženjeringu poslovnih procesa jeste viđenje koje poslne procese postmatra kap set dobro definisanih procesa. Ovo se odnosi KMKE i trebalo bi da predstavlja process. Implenetacija ovoh procesa ima dva aspekta: postoji potreba za definisanje preceduta, i razumevanje resursa i mogućnosto koje su potrebne da bi se sprovele procedure i upravljalo procesima. Mi se nećemo baviti procesurama. Svrha ovog rada jeste da predstavi modele koji identifikuju mogućnosti koje su potrebne da bi se definisali, primenili i održali KMKE procesi.
Sporedna tema ovog rada predstavlja modele mogućnosti. U centralnom delu definisaćemo modele mogućnosti za KMKE uopšteno i sagledati manadžerske i inženjerske strane ovog modela.