Sagledavajući rad može se uvideti da su efektivnost i efikasnost sposobnosti preduzeća da opstanu u savremenim tržišnim uslovima. Efikasnost ima za cilja da što efikasnije iskoristi postojeće resurse i ostvari ciljeve preduzeća dok efikasnost ima za cilj predupređivanje obavljanja poslova na što delotvnorniji način.
Međutim neosporno je da ne postoji univerzalni kriterijum efikasnosti i efektrivnosti za sva preduzeća podjednako, tj. svako preduzeće je posebna jedinica za sebe, sa svojim potrebama i ciljevima, okruženjem i konkurencijom te samim tim postoje posebni uslovi po kojima treba upravljati procesima proizvodnje. Među ovim faktorima posebnu važnost imaju uticaj menadžera, merljivost ciljeva preduzeća i uslovi koji vladaju u okruženju.
Menadžment ima najvažniju ulogu kada se govori o efikasnosti i efektivnosti, jer bez dobrog upravljanja i voćstva ne može se govoriti o efikasnom preduzeću. Po samoj svojoj prirodi menadžment je univerzalan i pronalazi svoju primenu u svim segmentima ogranizacije. Zvog svoje univerzalnosti često se govori da je menadžment svugde isti, međutim neosporno je da se menadžment u različitim segmentima preduzeća primenjuje prama potrebama tog segmenta.
Savremena shvatanja efikasnosti i efektivnosti preduzeća najčešće se povezuju sa strategijskim menadžmentom i menadžmentom rizika. Ova dva menadžmenta imaju za cilja da se "sukobe" sa sredinom i konkurencijom i povećaju efikasnost i efektivnost preduzeća. Na taj način preduzeće može da podmiruje potrebe svojih potrošača na tržištu, što predstavlja efektivnost i da koristi resurse sa kojima raspolaže na što bilji način što predstavlja osnovu efikasnosti.