Države imaju, prema Povelji Ujedinjnih nacija i načelima međunarodnog prava, suvereno pravo da koriste svoje resurse shodno politici zaštite životne sredine, i odgovornost da obezbede da se aktivnostima pod njihovom jurisdikcijom ili kontrolom ne uzrokuje šteta okolini drugih država ili u oblastima van granica nacionalne jurisdikcije. Ova mogućnost lokalnog organizovanja eksploatacije prirodnih resursa dalje dozvoljava izraženu šarolikost stanja rersursa kao i politike njihovog korišćenja. Obzirom na društveno ekonomsku situaciju u svetu, postoji realna opasnost da će siromašnije države predati na ekslpoataciju svoje resurse bogatijim, bez mogućnosti kontrole procesa
Pojedini autori smatraju da je ekologija postala nova religija, što očito vodi u pseudoreligioznost. U ekologiji se može traziti spas, ali ne onaj metafizicki. Drugima preti opasnost da ekologiju potpuno ideologizuju - od nje stvaraju novog idola i tehnokratskog tiranina.
Čovekova pojava na planeti Zemlji, danas, više nego ikada, predstavlja pretnju koja svakodnevno dovodi do bioloških katastrofa, a konstantno ugrožava svoju egzistenciju. U cenar pažnje čovečanstva moraju se postaviti drugi ciljevi, nove norme, podići ekološki moral i uspostaviti novi vrednosni sistem. Razlog tome jeste upravo očuvanje prirode a jedini način za razvoj čoveka ka novonastalim prilikama je obrazovanje. Prirodu može štitit samo čovek koji nešto zna o uticaju zagađenja na poremećaje u ekosistemima. Potrebno je da budemo svestni činjenice da čovek ne može da živi bez biljaka i životinja i tu svest treba razvijati od najranijih dana, od roditeljkog doma, preko vrtića i škole do radne organizacije.
Nauka koja svakako značajno može da dprinese razvoju svesti ljudi jeste socijalna ekologija. Ona svojim saznanjima ukazuje na potrebu čoveka za razvojem novih tehnoloških ksistema koji će biti ekološki čistiji, održivi i imati znatno veći uticaj na čovekovu budučnost. Ukazuje na potrebu usaglašavanja čovekovih normi i saznanja sa ograničenošću prirode i njenih resursa.
Socijalna ekologija može pomoći čoveku da formira koncepte koji su samoodrživi a pre svega se to može manifestovati pri formiranju ljudskih naselja jer se može reći da su ona najveći izvor zagađenja i oblik nekontrolisane potrošnje resursa. Konceptom formiranja samoodrživih ljudsih nasobina moglo bi se u veoma kratkom roku pokazati da je moguće živeti u potpunom skladu sa životnom sredinom. Osnova tog koncepta već je formirana od starne Žak Freska koneptom resursne ekonomije i Venus projektom. Ovaj koncep nudi rešenje koja su upravo danas goruća, formiranjem ljudskih ansoebina sa održivim konceptom i pre svega prevazilaženje političkih sistema i kapitalizma kao oblika društvenog uređenja i naravno korišćenja tehnoloških dostignuća čoveka u svrhu napretka čitavog čovečanstva.