Izučavanje kamate je jedan od najznačajnijih delova finansijske matematike. Najviše zbog njene uloge, značaja i važnosti njenog uređenja i stavljanja pod kontrolu. Osnovna namena kamate jeste “stvaranje” plaćenog ili zarađenog novca u odrđeenom vremenskom periodu.
Kamate se mogu računati prema vremenskom razdoblju tako što se na kraju određenog vremenskog razdoblja dodaje početnoj vrednosti što se naziva unazadna ili dekurzivna kamata. Pored ovog načina postoji i unapredni ili anticipativni način obračunavanja kamate.
U svojoj osnovi kamata je naknada koja se plaća za upotrebu tuđeg novca i kao takva ima svoj ekonomski i pravni aspekt. Sa ekonomskog aspekta, kamata znači naknadu za korišćenje određenog iznosa novca dobijenog od strane poverioca na određeno vreme. Iznos kamate je u suštini funkcija tri varijable: pozajmljenog iznosa (kapitala), kamatne stope i vremenskog perioda na koji je kapital pozajmljen.
Složeni kamatni račun se obračunava tako što se su svakom sledećem razdoblju računaju kamate na prethodnu vrednost uvećanu za kamatu.
Složena kamatna stopa koristi se za obračun kamate na novčana sredstva investirana u više obračunskih perioda, kada se kamati iz prethodnog obračunskog perioda pripisuje glavnica. Kao rezultat obračunava se i kamata na kamatu. Osnovna razlika između prostog i složenog kamatnog računa je u tome što se kod prostog kamatnog računa kamata u svim obračunskim periodima obračunava na istu sumu (početnu glavnicu), a kod složenog kamatnog računa, u svakom obračunskom periodu, kamata se računa na sve veću glavnicu, odnosno na glavnicu iz prethodnog perioda uvećanu za iznos kamate iz prethodnog perioda.
