Postoje dva osnovna tipa tržišta: robno (produktno, na kome se nude i traže razne vrste roba i usluga) i finansijsko (na kome se nude i traže finansijska sredstva). Finansijsko tržište je organizovani prostor s elementima potrebnim za njegovo funkcionisanje (vreme, pravila i užasne kupoprodaje), na kome se susreću ponuda i tražnja finansijskih sredstava, kao što su efektivni domaći i strani novac, hartije od vrednosti, potraživanja, dispozicije itd. U zavisnosti od ponude i tražnje finansijskih sredstava formira se njihova cena koja se izražava putem kamatne stope. Finansijsko tržište na kojem se trguje sa hartijama od vrednsoti naziva se tržištem kapitala.
Pod tržištem kapitala u najširem smislu, podrazumeva se susret subjekata koji imaju i nude kapital i subjekata koji traže kapital. Otuda je osnovna funkcija tržišta kapitala okupljanje tih subjekata na određenom mestu i u određeno vreme radi sučeljavanja ponude i tražnje kapitala. Tržište kapitala predstavlja institucionalno organizovan prostor sa svim elementima potrebnim za njegovo funkcionisanje u određenom vremenu i sa definisanim pravilima ponašanja učesnika. Na tržištu kapitala se organizovano susreću ponuda i tražnja za kapitalom.
Akcije, obveznice i druge hartije od vrednosti zaživljavaju na primarnom ili emisijskom tržištu. To je onaj segment tržišta na kojemu izdavaoc akcije ili obveznice dolazi do kapitala, odnosno do odredenog novčanog iznosa koji mu je potreban. Posao izdavanja, odnosno primarne emisije vrednosnog papira prilično je složen i najčešće veoma zahtevan da bi ga izdavaoc mogao samostalno odraditi. Banke, odnosno njihove ekspoziture za investiciono bankarstvo najčešće odrađuju posao od ideje do realizacije primarne emisije. ce.
Nakon što su prvi put prodani, vrednosni papiri svoj život nastavljaju na sekundarnom ili transakcijskom tržištu. Za razliku od primarnog tržišta, gde izdavaoc pribavlja novčana sredstva, na sekundarnom se tržištu “samo” menja vlasnik akcija.
Tržište kapitala i primarno tržište kapitala predstavlja jedno od najvažnijih globalnih tržišta na kojem se dnevno trguje hartijama od vrednosti u iznosu od nekoliko milijardi dolara, što svakako govori o značaju ovog tržišta za svetsku ekonomiju.
....
Pribavljanje sredstava na tržištu kapitala realizuje se emisijom i plasmanom dugoročnih HOV (efekata). Emisija dugoročnih HOV obavlja se na primarnom tržištu.
Primarna emisija može biti:
- direktna,
- indirektna, i
- interna emisija.
Kod direktne emisije HOV eminent (izdavaoc) i investitor (kupac) su u direktnoj vezi. Najčešće je primenjuju velike korporacije koje imaju veliki kapital i visoki rejting.
Kod indirektne emisije HOV su prisutni posrednici, najčešće investicione banke preko kojih se vrši: priprema emisije, emisija i plasman HOV. Ove banke mogu učestvovati u direktnoj kupovini HOV ili obavljati komisione poslove.
Interna emisija HOV se vrši na osnovu ostvarene dobiti u preduzeću.
U praksi se najčešće umesto isplate dividende emituju dividendne HOV (akcije). Na ovaj način se povećava kapital eminenta i zadržavaju akcionari u dotičnoj korporaciji. Za primarno tržište kapitala ja karakteristično da funkcioniše uz prisustvo velikog rizika. Postupak izlaska korporacije na primarno tržište naziva se procedurom otvaranja (javnog nastupa).
Obično se prva javna ponuda HOV prodaje uz diskont jer one nemaju ni formirano tržište ni formiranu cenu.
Primarnu emisiju treba da prate dokumenta koja se pripremaju od strane eminenta i investicione banke kao kupca. U njima se daju svi podaci o eminentu od ciljeva emisije, poreskog statusa, dobiti kompanije do pravnog statusa kompanije.[1] Dokumentacija treba da bude prihvaćena od strane državne Komisije za HOV čime ona, ukoliko je dokumentacija kompletna, potvrđuje legalitet predložene emisije. Ukoliko je dokumentacija nekompletna, vraća se eminentu na dopunu.
[1] Bjelica V.: Finansije – teorija i praksa, Stylos, Novi Sad, 2001