Praksa odnosa s javnošću je disciplina menadžmenta. Naglasak se mora staviti na riječ praksa.. Odnosi s javnošću, kao što već i samo ime govori, bave se načinom na koji se ponašanje i stavovi pojedinaca, organizacija i vlada međusobno prepliću. Pokušaji da se utiče na javno mnijenje i da se ono oblikuje, stari su
koliko i samo društvo, ali je nailazak demokratije sve promijenio. Kada su građani stekli pravo glasa, a time i pravo da biraju vlade, javnom mnijenju se počela pridavati skoro dramatična važnost.
Suština odnosa s javnošću je ista, bez obzira na to da li se koriste u političkoj areni, na poslovnom ili komercijalnom polju, u društvenim odnosima, u dobrotvorne svrhe ili pri prikupljanju pomoći, ili u bilo kojim drugim situacijama u kojima postoji posebna potreba za njima. Metode koje se upotrebljavaju u svim tim različitim prilikama bitno se razlikuju.
Osnovna filozofija odnosa s javnošću je veoma jednostavna. Mnogi smatraju da je postavljene ciljeve lakše uspješno ostvariti uz podršku i razumijevanje javnosti, nego kada je javnost suprotstavljena ili ravnodušna. Odnosi s javnošću mogu se opisati sa nekoliko ključnih riječi, a te riječi su ugled, percepcija, kredibilitet, povjerenje, sloga, i obostrano razumijevanje zasnovano na istinitom i sveobuhvatnom obavještavanju. Ovo ne predstavlja definiciju, ali ukazuje na krajnje ciljeve.
Odnosi s javnošću nisu vezani samo za poslovnu politiku i komercijalu: oni su podjednako važni i za upravljanje državom i politiku. Vaclav Havel, koji je postao predsjednik Čehoslovačke okončanjem mirne revolucije novembra 1989, dao je intervju za nedjeljnik Tajm (Time) avgusta 1992. godine, kada je podnio ostavku
postupajući po odluci da se Čehoslovačka podijeli na dvije države. Havel je istakao važnost svih onih vrijednosti koje se ne sreću često u politici; učtivost, dobar ukus, inteligencija, pristojnost i, iznad svega, odgovornost. A upravo su to iste one vrijednosti koje svoje mjesto nalaze i u odnosima s javnošću.
