Predškolski period јe period u kome dete naјviše raste, razviјa se i bogati svoјa iskustva. Od spoljašnjih i unutrašnjih faktora zavisi koliko će se dete razviti.
Da bi se ostvarilo moralno vaspitanje i da bi se postigli određeni ciljevi u okviru ovog vaspitanja najbitnije je uzeti u obzir uzrast i mogućnosti dece, njihove težnje i interesovanja, uslove u kojima žive i rade, kulturni nivo sredine iz koje potiču, mogućnosti koje pružaju njihove porodice i koje će im pružiti predškolska ustanova ili škola.
Decu treba podsticati da jasno i glasno izražavaju svoje mišljenje, da govore o svojim osećanjima i stavovima, pa ih ukoliko su nepravilni ili društveno neprihvatljivi treba korigovati naravno što je profesionalnije i stručnije moguće.
Sagledavajući rad i oba modela organizacije rada vrtića može se reći da i jedan i drugi model imaju podjednako dobar sistem dormiranja moralnih vrednosti kod dece. Kod modela A možemo reći da je sistem formiranja liberalniji u odnosu na model B. Međutim, u osnovi, najvažniji činilac pri formiranju moralnih vrednosti kod dece jeste vaspitač. Vasptač je taj koji stvara i podešava okolnosti u kojima se dete razvija i uči, odnosno vaspitač je taj koji zadovoljava dečije potrebe, otvara nove mogućnosti i formira moralnost kod dece.
Dobar vaspitač mora, i pored svojih formiranih stavova, da se preilagođava određenim oblicima ponašanja kod dece, da prihvati svako dete i razume njegove postupke. Dete mora osećati da je vaspitač „na njegovoj strani“, da mu ono nešto znači, da ga uvažava, ceni, raduje sa njegovim uspesima i ne osuđuje ga za neuspehe, jer veruje u njegov pozitivan razvoj kao i svoje mogućnosti da mu doprinese. Takav vaspitač je, takođe, svestan i svojih ograničenja i nedostataka i ne pokušava da obmanjuje decu mitom o sopstvenom savršenstvu, već je u stanju da prizna svoje greške i uči iz njih. Ovakvim radom vaspitač stvara osnove moralnosti kod dece i ravija njihove sposobnosti za dalji društveno moralni razvoj.
Vreme koji dete provede u vaspitno obrazovnoj ustanovi ima ogroma značaj u formiranju ličnosti deteta. Može se na kraju reći, sagledavajući trenutno moralno stanje nacije, da je veliki broj pedagoga u predškolskom i školskom obrazovanju postavilo loše moralne vrednosti, što u kombinaciji sa trenutnom situacijom u našoj državi i nedovoljnoj posvećenosti roditelja moralnom razvoju svoje dece, dovodi do katastrofalnih rezultata u svim sferama društvenog života. To ponovo dovodi do zaključka da je moralno vaspitanje dece u njihovom najranijem periodu od izuzetno važnog značaja, ne samo za decu, veći i za kompletno društvo.