Bezbednost je od nastanka prvih država uvek imala značajno mesto u politici svakog društvenog uređenja. U istoriji se bezbednost sagledavala kroz prizmu rata ili kroz odnos između nekoliko država. Kako je rat jedna od najstarijih pojava, koju čovek i danas manifestuje, bezbednost je "pratilja" ove pojave. Na bezbednost se oduvek gledalo kao opozit ratnog stanja, ili bolje rečeno na stanje koje treba da se stvori tako što će se, najčešće, ugroziti bezbednost susedne države. Ovaj "prirodni put" stvaranja bezbednosti se menifestuje i danas, te se može reći da čovek nije napredovano u iznalaženju kvalitetnijeg rešenja za stvaranje bezbednog životnog okružanja za sebe.
Ipak postoje određeni pomaci na ovom polju. bezbednost se više ne smatra neprijateljstvom prema drugim državama, već iznalaženje najboljeg načina da se smanji upotreba rata za ostvarivanje bezbedonosne situacije. Današnji državnici traže miroljubive modele kako bi koegzistirali sa drugim država. Opet sa druge strane bezbednost danas ne podrazumeva samo stanje mira, već podrazumeva i stanje ekonomskog, kulturološkog i društvenog napretka. Te ako govorimo o tome, može se uvideti da je danas osnovni način osiguranjva bezbednosti ekonomska dominacija ili ekonomski rat. Što nas opet vraća na bazične osnove bezbednosti.
Čovek je radi povećanja lične bezbednosti počeo da se grupiše i formira veće grupacije kako bi se odbranio od prirodnih neprijatelja tj. kako bi povećao bezbednost i šanse za egzistenciju. Razvojem grupe javljaju se pri uređeni društveni oblici sa istim ciljem. Ovaj proces se nastavlja sve do formiranja prvih država a kasnije, kao i danas, saveza država koji imaju isti cilj... uspostavljanje višeg stepena bezbednosti.
O značaju stvaranja države govorio je još Platon, koji u svojim delima, državu opisuje kao "moranje i potrebu". On napominje da su grčka plemena između sebe imala nesuglasice ali ne i ratove jer oni svi Grci, dok su rat vodil samo sa "varvarskim narodim" koji su strani, van grčke države.
U ovom periodu, a i kasnijem, rat smatran jedinim načinom ostvarivanja nacionalne ezbednosti. Bolje rečeno proširujući svoje granice, pretnja se odaljava od centra države na regione i manje značajne pokrajine. Međutim pored ovih shvatanja, veliki broj tadašnjih mislilaca smatrao je da je rat pogrešan način rešavanja bezbednosti, naročito zvofg rušilačkog efekta rata, kršenja osnovih moralnih vrednosti i bumerenga osvete, te se posle određenog vremena rat prenese i na osvajača.
Sadašni koncept bezbednosti, može se reći, zasniva se upravo na sličnim shvatanjima. Na rat se gleda kao na potpuni neuspeg države da omogući bezbedan živtot građana, bolje rečeno rat je u potpunoj suprotnosti od reči bezbednost, ma gde se on vodio. Bezbednost države, danas, uslovljena je osnocima sa drugim državama na globalnom nivou, što predstavlja novi vid sisitema bezbednosti.
Pojam bezbednosti je veoma kompleksan i složen drutveni fenomen. Kroz istoriju, pod pojmom bezbednosti su se podrazumevali razni sadržaji. Etimološki posmatrano, izraz bezbednost potiče od latinske reči securutas – atis, što znači bezbednost, odsustvo, opasnost, izvesnost, samopouzdanje, neustrašivost, zaštićenost (securus lat. - siguran, bezbedan, pouzdan, neustrašiv, uveren, stalan, čvrst, odan, istinit, itd.).[1]
Bezbednost je pojam koji ima višestruko značenje i u ljudskoj istoriji tj. u društvneim naukama je izučavan od najranijih perioda. Ovaj pojam se manifestuje već sa razvojem prvih država kao opšti pojam koji se povezuje sa osećajem bezbednosti. Danas ovaj pojam označava mnogo više od svog izvornog značnje jer uključuje i ekonomske, moralne, ideološke i druge elemente pa sa tim u vezi je i definisanje ovog pojma komplikovano.
Termin bezbednost je poslužio kao fundament za upotrebu u teoretskom izučavanju problema bezbednosti u mnogim zemljama. Tako da se u engleskom jeziku koriste dva izraza: security i safety. Termin security se koristi u smislu „nacionalne bezbednosti“ (secure – siguran, osigurati) – national security, što implicira ostvarenje i čuvanje državnog nacionalnog interesa, dok termin safety označava sposobnost delovanja, kako ne bi došlo do nepoželjne bezbednosne situacije, ili takvih prilika koje mogu da ugroze i bezbednosne implikacije.[2]
Analizom mnogobrojnih definicija tog pojma može se doći do najprostijeg objašnjenja (i uslovno njegove definicije), koja kaže: “Bezbednost predstavlja stanje štićene vrednosti (ili objekta) u kome ne postoji potencijalna ili stvarna pretnja po tu vrednost/objekat”. Ovakva definicija predstavlja relativno uprošćeno objašnjenje jednog složenog pojma. Naravno treba imati u vidu da se definisanjem pojma bezbednosti bave različite naučne discipline, kao i da je razvijen veoma veliki teorijski aparat kako bi se definisao pojam bezbednosti.[3]
Bezbednost je, po mnogima, osnovni preduslov za formiranje svih drugih ljudskih vrednosti. Po ovom stavu smatra se da bez osećaja bezbednosti nema razvoja kompleksnih društvenih uređenja. Kao osnovni faktor uzima se podatak da su se, kroz istoriju, kulturološki razvijala ona društva koja su svojem življu mogli da obezbede sigurnost. Tako su se prvi znaci kulture, organizovane ekonomije, nauke javili upravo u gradovima koji su pružali visok stepen bezbednosti svom življu. Među prvim gradovima državama u kojima se posvećuje pažnja bezbednosti navode se gradovi antičke grčke Atina i Sparta. Iako je pojam bezbednosti u ova dva polisa bio veoma različit, jedan usmeren na razvoj nauke, trgovine i dobrosusedskih odnosa a drugi na razvoj vojne moći, bezbednost je predstavljaja veoma važno pitanje.
[1] Gaćinović R., Bezbednost kao naučna disciplina, Institut za političke nauke, Teorijsko stručni časopis, 1-2, Beograd 2008, str. 5 -22
[2] Isto, str 5-22
[3] Bezbednosni konultant, Dostupno na http://www.bezbednosnikonsultant.com/bezbednost (vreme pristupa 08.09.2016.)