U savremenoj literaturi postoje različiti pristupi i gledanja na pojam i definisanje javnih finansija koji u suštini znače ekonomiju opšte i zajedničke potrošnje.
Mnogi autori za ovu disciplinu upotrebljavaju različite nazive kao: javne finansije, nauka o finansijama, društvene finansije, finansijska teorija i politika, fiskalni sistem, fiskalna ekonomija, budžetske i poreske finansuje, finansiranje društvenih potreba, fiskalna strategija ili fiskalni menadžment. Mnoštvo navedenih termina za jednu te istu oblast nebi trebalo da stvara zabunu. Radi lakšeg shvatanja pojedinih termina, treba objasniti otkuda toliko naziva za jednu te istu problematiku.
Izraz „fiskalni sistem“ potiče iz aglosaksonske literature kao pojam za budžet iporeski sistem. Po tome fiskalni istem podrazumeva mobilizaciju poreza za prikupljanje novca za pokriće javnuh potreba džave i njenih organa. Prema tome, fiskalni sistem je deo ukupnog finansijskog sistema koji, pored toga, obuhvata monetatno-kreditni sistem,sistem osiguranja, devizni sistem i sl.
Izraz „fiskalna politika“ obuhvata poreze i javne rashode. U užem smislu to znači prikupljanje janih prihoda da bi se pokrili javni rashodi shodno ciljevima i zadacima ekonomske politike zemlje.
Termin „javne finansije“ dolazi iz savremene gradjanske literature engleskog i francuskog porekla („Publik finance“i „Finances publikus“) koji ima za cilj da objasni upotrebu jvanih rashoda i prihoda za određene socijalno-ekomomske ciljeve ili njihovu vezu sa tim ciljevima. Zato su javne finansije aktivan faktor za ostvarivane ciljeva ekonomske politike /ostvarivanje zadovoljavajući nivo zapolslenosti, ostvarivanje stvabilnosti tržišta i cena tj određeni nivo inflacije, održavanje platno – bilansne ravnoteže, te ostvarivanju odgovarajuće stope održiivog privrednog rasta i razvoja.
Izraz „finansijska ekonomija“ ili ekonomija javnog finansiranja je nešto širi pojam , obuhvata: opštu terju poreza i javnog duga, politiku javne potrošnje (rashoda), politiku državnih finansijskih intervencija,budžetsu politiku.